Chapter 14

   Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.  

  Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.  

  U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.  

  Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.  

  Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.  

  Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.  

  Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.  

  Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.  

  Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.  

  Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.  

  Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.  

  Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.  

  I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.  

  Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.  

  Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.  

  Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.  

  Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.  

  Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.  

  Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.  

  I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.  

  Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.  

  Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?  

  U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.  

  Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.  

  Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.  

  U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.  

  Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.  

  Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.  

  Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.  

  Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.  

  Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.  

  Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.  

  U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.  

  Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.  

  Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.