| Chapter 2 |
1 |
- Ja sam cvijet aronski, ljiljan u dolu.
|
2 |
- to je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
|
3 |
- to je jabuka među umskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam eljna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
|
4 |
Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
|
5 |
Okrijepite me kolačima, osvjeite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
|
6 |
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
|
7 |
- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i koutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
|
8 |
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje breuljke.
|
9 |
Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za naim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz reetke.
|
10 |
Dragi moj podie glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
|
11 |
jer evo, zima je već minula, kia je prola i nestala.
|
12 |
Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u naem kraju.
|
13 |
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, mirie. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
|
14 |
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovitima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
|
15 |
Pohvatajte lisice, male lisice to otećuju vinograde, nae vinograde u cvatu.
|
16 |
Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
|
17 |
Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
|