| Chapter 4 |
1 |
Zaklinjem vas dakle ja, suanj u Gospodinu: sa svom poniznoću i blagoću, sa strpljivoću ivite dostojno poziva kojim ste pozvani!
|
2 |
Podnosite jedni druge u ljubavi;
|
3 |
trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!
|
4 |
Jedno tijelo i jedan Duh - kao to ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!
|
5 |
Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
|
6 |
Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
|
7 |
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.
|
8 |
Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sunje, dade dare ljudima.
|
9 |
Ono "uzađe" - to drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju?
|
10 |
Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.
|
11 |
On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje
|
12 |
da opremi svete za djelo sluenja, za izgrađivanje Tijela Kristova
|
13 |
dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Bojega, do čovjeka savrena, do mjere uzrasta punine Kristove:
|
14 |
da vie ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti to put krči zabludi.
|
15 |
Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,
|
16 |
od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
|
17 |
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne ivite vie kao to pogani ive - u ispraznosti pameti njihove:
|
18 |
zamračena uma, udaljeni od ivota Bojega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.
|
19 |
Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.
|
20 |
Vi pak ne naučiste tako Krista,
|
21 |
ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu:
|
22 |
da vam je odloiti prijanje ponaanje, starog čovjeka, koga varave poude vode u propast,
|
23 |
a obnavljati se duhom svoje pameti
|
24 |
i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
|
25 |
Zato odloite la i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.
|
26 |
Srdite se, ali ne grijeite! Sunce nek ne zađe nad vaom srdbom
|
27 |
i ne dajite mjesta đavlu.
|
28 |
Tko je krao, neka vie ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima to podijeliti s potrebnim.
|
29 |
Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaih usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskae sluateljima.
|
30 |
I ne alostite Duha Svetoga, Bojega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!
|
31 |
Daleko od vas svaka gorčina, i srdba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakoću!
|
32 |
Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; pratajte jedni drugima kao to i Bog u Kristu nama oprosti.
|