Chapter 23

   Gospodine, Oče i vladaru života moga, ne prepusti me ćudi njihovoj, ne dopusti da propadnem zbog njih.  

  Tko će biti bič mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem, nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim,  

  da ne uzobiluju pogreške moje i ne namnože se moji grijesi; da ne padnem naočigled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom?  

  Gospode, Oče i Bože života moga, ne daj mi oči ohole,  

  odvrati požudu od mene,  

  ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim željama.  

  Čujte, djeco, pouku za usta: tko se nje drži neće zalutati.  

  Grešnik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spotiče i svadljivac i oholica.  

  Ne privikavaj usta svoja na prisege i ne navikavaj se izgovarati ime Svetoga.  

  Jer kao što rob pod neprestanim nadzorom ne ostaje bez modrica, tako i tko uvijek priseže i zaziva ime Božje neće izmaći grijehu.  

  Čovjek koji mnogo priseže pun je zloće i bič ne odstupa od kuće njegove. Ako pogriješi, grijeh mu njegov ostaje; a ako se na to ne obazire, griješi dvostruko. Ako se prisegne krivo, neće mu se oprostiti i kuća će mu biti puna nevolje.  

  Postoji govor koji zaslužuje smrt, i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj! Sve to nek' je daleko od ljudi pobožnih, da se ne valjaju u grijesima.  

  Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi riječ grijeha.  

  Kad si među velikašima, sjeti se oca i majke svoje, da se ne zaboraviš pred njima, i da se ne ponašaš kao luđak i ne zažališ što si se rodio i ne prokuneš i dan svojeg rođenja.  

  Tko se naviknuo na sramotne riječi neće se popraviti svega vijeka svoga.  

  Dvije vrste ljudi umnažaju grijehe, a treća navlači na se srdžbu:  

  žarka strast što kao oganj žeže ne stišava se dok se ne ugasi; čovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti.  

  Čovjek koji čini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: "Tko me vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, čemu se bojati? Grijeha se mojih neće sjetiti Svevišnji!" -  

  takav se boji samo ljudskih očiju, a ne shvaća kako su oči Gospodnje deset tisuća puta od sunca svjetlije i paze na sve putove ljudske i motre i najskrivenije zakutke.  

  Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno, a tako i sada kada je sve dovršeno.  

  Takva će čovjeka na ulicama grada stići kazna, uhvatit će ga gdje i ne sluti.  

  Tako je i ženi koja je nevjerna mužu svojemu i rađa mu baštinika s tuđincem.  

  Jer je, prvo, prezrela Zakon Svevišnjega, i drugo: ogriješila se o muža svog, i treće: preljubom se ukaljala i začela djecu s tuđim mužem.  

  Takva će biti izvedena pred zbor narodni i djecu će joj pregledati.  

  Djeca joj ne će pustiti korijenja niti će joj grane ploda donijeti.  

  Ostavit će proklet spomen o sebi, i njezina se sramota neće nikad izbrisati.  

  I priznat će svi oni koji ostanu iza nje da nema ništa bolje od straha Gospodnjeg, nema ništa slađe no vršiti zapovijedi Gospodnje.