Chapter 29

   Milosrđe čini tko uzajmljuje svojem bližnjemu; i tko mu pomaže vrši zapovijedi.  

  Uzajmljuj bližnjemu kad je u potrebi i opet vraćaj bližnjemu u pravo vrijeme.  

  Čvrsto drži svoju riječ i budi mu vjeran, pa ćeš u svako vrijeme dobiti što ti treba.  

  Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli.  

  Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bližnjega, ali na dan naplate on odgađa rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena.  

  Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe: vraća on kletvama i svađama, umjesto čašću uzvraća prezirom.  

  Mnogi se stoga, ne zbog zloće, ustežu davati zajam: boje se da ne budu nezasluženo opljačkani.  

  Ali sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da čeka na tvoj milodar.  

  Zbog Božje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku.  

  Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju hrđajući pod kamenom.  

  Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i bit će ti probitačnije nego samo zlato.  

  Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje:  

  bolje će se boriti za te pred neprijateljem negoli čvrsti štit i teško koplje.  

  Dobar čovjek jamči za bližnjega svoga, a tko je izgubio osjećaj stida, ostavlja ga na cjedilu.  

  Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je dušu svoju dao za tebe.  

  Grešnik se ne brine za dobra jamčeva, i nezahvalnik zaboravlja svojeg izbavitelja.  

  Jamčenje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske valove.  

  Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju među tuđim pucima.  

  Grešnik koji se upušta u jamčenje radi laka dobitka - potpada pod sud.  

  Pomozi bližnjemu koliko god možeš, ali pazi da se i sam ne upropastiš.  

  Prve su životne potrebe voda, kruh, odijelo i kuća, da se sram pokrije.  

  Bolje je živjeti siromaški pod krovom od dasaka nego se gostiti gospodski u tuđoj kući.  

  Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa nećeš slušati ukore ukućana.  

  Težak je život ići od kuće do kuće, i gdje god se zaustaviš, ne smiješ usta otvoriti;  

  tuđinac si i poznaj okus poniženja, a osobito zvuk gorkih riječi:  

  "Hajde, tuđinče, postavi stol, i ako imaš što, daj mi jesti."  

  "Odlazi, tuđinče, ustupi mjesto časnijemu, dolazi mi brat i treba mi kuća."  

  Teško je umnu čovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.