Chapter 38

   Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.  

  Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.  

  Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju.  

  Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje.  

  Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć' tako svoju moć?  

  Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.  

  Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.  

  Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom.  

  Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje.  

  Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce.  

  Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem.  

  Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban.  

  Katkad je spas u ruci njihovoj,  

  jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života.  

  Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke liječničke.  

  Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu.  

  Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.  

  Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.  

  Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.  

  Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.  

  I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.  

  Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi.  

  Kad mrtvac počine, nek' počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh.  

  U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.  

  Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi:  

  um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.  

  Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć: oni koji rezbare pečatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bde noću da usavrše svoje djelo.  

  Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noću bdi da ga usavrši.  

  Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.  

  Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi; srcem misli na laštenja i bdi noću da peć očisti.  

  Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu.  

  Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.  

  Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.  

  Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.