Chapter 2

   U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu.  

  A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi,  

  Šimuna prozvana Tasi,  

  Judu prozvana Makabej,  

  Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus.  

  Videći kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija  

  zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetište naše u ruke tuđinaca?  

  Svetište njegovo postade k'o čovjek bez časti,  

  posuđe, slava njegova, za plijen opljačkano; nejačad njegova po trgovima poklana, mladići njegovi hrana oštrim mačevima!  

  Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?!  

  Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom.  

  Gle, Svetište naše - ljepota i slava naša - opustje, oskvrnuše ga pogani!  

  Čemu nam život?"  

  I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeću, navukoše kostrijet i proplakaše gorko.  

  Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dođoše u Modin da prinude na žrtvovanje.  

  Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani.  

  Kraljevi ljudi priđu Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si čovjek ugledan u ovom gradu, častan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braća.  

  Priđi dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to učiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ćeš i ti i tvoji sinovi ući u krug kraljevih prijatelja i bit ćete čašćeni srebrom i zlatom i mnogim darovima."  

  Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama,  

  ja i moji sinovi i sva braća moja slijedit ćemo Savez otaca svojih.  

  Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi.  

  I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo."  

  Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu.  

  Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku.  

  U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik.  

  Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova.  

  Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom."  

  I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.  

  Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju  

  sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih.  

  I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta.  

  Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji.  

  I poručiše im: "Dosta je! Iziđite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!"  

  Ali im oni odgovoriše: "Ne izlazimo i nećemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji."  

  Napadoše ih bez oklijevanja.  

  A oni im nisu uzvraćali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima.  

  "Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedužnosti. Svjedoče nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno."  

  I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom - oko tisuću duša.  

  Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko:  

  "Ako učinimo svi mi tako", rekoše jedan drugomu, "kao ova naša braća, i ne pođemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo će nas istrijebiti sa zemlje."  

  I tako toga dana donesoše odluku: "Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat ćemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braća naša u zbjegovima."  

  Pridružila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu.  

  I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojačanje.  

  Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše - da se spase - po poganskim zemljama.  

  A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike.  

  Silom su obrezivali neobrezane dječake koje bi našli na području Izraela.  

  Progonili su drske tuđince. I pothvat im je uspijevao.  

  Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnička.  

  A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva.  

  Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca.  

  Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime.  

  Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost?  

  A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta.  

  Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva.  

  Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela.  

  Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji.  

  Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu.  

  Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo.  

  Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena.  

  Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja.  

  Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada.  

  Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima.  

  Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove.  

  Junaci mi, djeco, budite; Zakona se čvrsto držite da se u njem proslavite.  

  Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, čovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on će vam biti otac!  

  Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit će vam vojskovođa i zapovijedat će u ratu protiv pogana.  

  Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod.  

  Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona."  

  Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridružen svojim ocima.  

  Umro je u godini sto četrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. Ę(166.-160. prije Krista)